Poezija

NAJDRAŽE PTICE

Pustio sam u zrak,

da lete prema slobodnom nebu,

sve svoje najdraže ptice.

Ptice različitih krila i boja.

One nisu grabljivice.

Želim samo da slete među ljude

i da pravedno osude

sve one gluposti i ludosti

i sva nedjela koja nisu za ljude,

a kojima se mudraci čudom čude.

U svakoj svojoj pjesmi

i u svakom zvuku

one nude poruku,

poruku ljepote i poruku dobrote.

Krajnje je vrijeme

da i čovjek u tom pravcu

pokrene svoju snažnu ruku

i svije topla gnijezda

svom bratu, sinu, unuku…

A pjesma ljubavi, radosti i mira

najviše svima na planetu

ovom treba.

Pa neka onda odzvanja

do neba!

MOJA ZEMLJICA

Za pušlek življenja

ja imam svo grudo

kaj bi pozabil

trplenje hudo.

Vu njoj je koren

dedove tenje,

vu njoj su skrite

vse moje senje.

Da bi se moral ja

vu svet fpotiti,

nigdi nej mogel vsu

tugo ftopiti.

Murica, Dravica

i Trnava ti

vodu joj nosite

nek navek rodi!