«Radekizam» se u hrvatskoj satiričkoj poeziji osovio kao novi književno-teoretski pojam. Zahvaljujući svojoj prepoznatljivosti poslužio je kao zamjena za niz specifičnih književnih vrsta – epigrame, aforizme, maksime, gnome, sentencije. Iznašašće samog autora Ladislava Radeka, koji je svojim četirim knjigama uspio izgraditi svoj «satirikon», svoju neposrednu satiričku reakcijuna velika pitanja naše male svakodnevice. U dosadašnjim zbirkama Commedia vitae, Paklena obala, Obraz u naličju i Zoon politikon postigao je zamjetno visoku kakvosnu razinu, te su ga kao vrsna satiričara prepoznali i Igor Mandić, i Ernest Fischer, i Zvonimir Bartolić, i Ivo Kalinski, i Ivan Kutnjak, i Milivoj Slaviček. Pridodaju li se još neki napisi koji su u povodu izlaska iz tiska neke od spomenutih knjiga bili objavljeni, s pravom se može reći da satirička poezija Ladislava Radeka ima vrlo živu i bogatu recepciju. Svaki od rečenih kritičara našao je u toj poeziji neko «zrje», neko zrnce, te ga sa svoga motrišta predstavio u svjetlu koje mu se činilo najboljim. Mandić je, primjerice, zapazio iznimnu vrijednost Radekove poente; Fischer je naglasio njegovu jednostavnost, Bartolić njegovu autentičnost, Kutnjak izravnost, Kalinski duhovitost, Slaviček aktualnost.
Božidar Petrač, 2003.
Nema komentara:
Objavi komentar